Quotes by SARTRE JEAN-PAUL

"
Kad banaliausias įvykis virstų nuotykiu, reikia (ir užtenka) imi j pasakoti. Tai apgauna žmones: žmogus yra amžinas istorijų pasakotojas, gyvena apsuptas savų ir svetimų atsitikimų, viską, kas nutinka, jis mato per juos; stengiasi gyventi gyvenimą taip, tarsi jį pasakotų. Tačiau reikia rinktis: gyventi ar pasakoti.
"
Ne mogu više govoriti, naginjem glavu. Samoukovo lice stoji tik do mojega. On se naduto smiješi, s licem prema mojemu licu, tako kao da ga gledam u nekim sablasnim snima. Mučno žvačem komad kruha i ne mogu se odlučiti da ga progutam. ''Ljudi. Treba ljubiti lčjude. Ljud isu divni.'' Spopade me želja da bljujem - i naglo nastupa ono; Mučnina.
"
Taj je čovjek imao u sebi jednostavnost neke ideje. U njemu je ostajalo još samo kostiju, mrtvoga mesa i Čisto PRavo. Pravi slučaj opsjednuća, pomislih. Kada bijes Prava obuzme čovjeka, ne možeš ga nikako istjerati; Jean Parrotin je posvetio čitav svoj život mišljenju o svojemu Pravu i ničemu drugom.
"
Oni dolaze kasnije. Ima ponajprije navjesničkih znakova. A onda povlaštena situacija, polagano, veličanstveno, uđe u život ljudi. Onda se pojavljuje pitanje, hoćemo li od nje načiniti savršeni momenat. - Dobro, rekoh, shvatio sam. U svakoj od povlađtenih situacija ima nekih činova, koje treba izvesti, stavova, koje treba poprimiti, riječi, koje treba reći - a drugi stavovi, druge riječi jesu strogo zabranjeni. Jesam li pogodio?
"
No era el aire miserable de aquel tipo lo que nos daba miedo, ni el tumor que tenía en el pescuezo y que el borde del cuello postizo rozaba; sentíamos que elaboraba en su cabeza pensamientos de cangrejo o langosta. Y nos aterrorizaba que pudieran concebirse pensamientos de langosta...
"
I want to leave, to go somewhere where I should be really in my place, where I would fit in . . . but my place is nowhere; I am unwanted.
"
El hombre no es más que lo que él hace de si mismo.
"
Molim lijepo, ali ti ni u najmanjoj mjeri ne misliš jednako kao ja. Ti se tužiš, jer se stvari ne rađaju oko tebe kao kita cvijeća, a da se ti i ne potrudiš da nešto učiniš. Ja nisam nikada tražila toliko: ja sam htjela djelovati.
"
Ja to znam. Znam, da više neću nikada susresti ničega niti nikoga, koji bi me zadojio strašću. Ti znaš, zaljubiti se u nekoga, to je čitav pothvat. Treba imati energije, plemenitosti, zaslijepljenosti... Ima čak i neki trenutak, već na samomu početku, kada treba preskočiti preko ponora: ako čovjek počne razmišljati, on to ne načini. Znam, da neću više nikada preskakati.
"
Slobodan sam: više mi ne ostaje nijedan razlog da živim; svi oni, koje sam prokušao, propali su, a ja ne mogu više zamisliti neke nove. Još sam dosta mlad, imam još dostatno sila da ponovo počnem. Ali što treba ponovo početi?
Showing 1 to 10 of 13 results